Potencijalna upotreba mikrobnog surfaktanta u mikroemulzijskom sistemu za isporuku lijekova: sistematski pregled.
Drug design, development and therapy
Sažetak istraživanja
Pozadina Poznato je da mikroemulzijski sistemi za isporuku lijekova (MDDS) povećavaju bioraspoloživost hidrofobnih lijekova. Glavni izazov MDDS-a je razvoj efikasnog i sigurnog sistema za nošenje i isporuku lijekova. Biosurfaktanti su preferirani površinski aktivni molekuli zbog njihove niže toksičnosti i sigurnih karakteristika u poređenju sa sintetičkim surfaktantima. Glikolipidi i lipopeptidi su najčešći biosurfaktanti koji su testirani na MDDS. Glavni cilj ovog sistematskog pregleda bio je procijeniti dostupne dokaze o ulozi biosurfaktanta u razvoju MDDS-a. Strategija pretraživanja Pretraživanje literature uključivalo je glavne naučne baze podataka i bilo je fokusirano na period od 2005. do 2017. Filter za pretragu se sastojao od dvije stavke: „Biosurfaktant“ i/ili „Mikroemulzija“. Kriterijumi za uključivanje Dvadeset četiri studije koje su evaluirale upotrebu biosurfaktanta u MDDS-u bile su kvalifikovane za uključivanje. Među ovih 14 se odnosilo na upotrebu glikolipidnih biosurfaktanata u MDDS formulacijama, dok su četiri prijavila upotrebu lipopeptidnih biosurfaktanata i šest drugih srodnih preglednih članaka.
Rezultati Prema parametrima izlazne studije, biosurfaktanti su djelovali kao aktivni stabilizatori, hidrofilni ili hidrofobni linkeri i sigurnosni nosači u MDDS, a među njima glikolipidni biosurfaktanti su imali najveću primjenu u formulacijama MDDS.
Zaključak Sintetički surfaktanti bi mogli biti zamijenjeni biosurfaktantima kao učinkoviti bioizvor za MDDS zbog njihovih odličnih svojstava samosastavljanja i emulgiranja.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
Potential Use of Microbial Surfactant in Microemulsion Drug Delivery System: A Systematic Review.
Background Microemulsions drug delivery systems (MDDS) have been known to increase the bioavailability of hydrophobic drugs. The main challenge of the MDDS is the development of an effective and safe system for drug carriage and delivery. Biosurfactants are preferred surface-active molecules because of their lower toxicity and safe characteristics when compared to synthetic surfactants. Glycolipid and lipopeptide are the most common biosurfactants that were tested for MDDS. The main goal of the present systematic review was to estimate the available evidence on the role of biosurfactant in the development of MDDS. Search strategy Literature searches involved the main scientific databases and were focused on the period from 2005 until 2017. The Search filter composed of two items: "Biosurfactant" and/or "Microemulsion." Inclusion criteria Twenty-four studies evaluating the use of biosurfactant in MDDS were eligible for inclusion. Among these 14 were related to the use of glycolipid biosurfactants in the MDDS formulations, while four reported using lipopeptide biosurfactants and six other related review articles.
Results According to the output study parameters, biosurfactants acted as active stabilizers, hydrophilic or hydrophobic linkers and safety carriers in MDDS, and among them glycolipid biosurfactants had the most application in MDDS formulations.
Conclusion Synthetic surfactants could be replaced by biosurfactants as an effective bio-source for MDDS due to their excellent self-assembling and emulsifying activity properties.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.2147/dddt.s232325
- PMID
- 32103896
- PMCID
- PMC7008186
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom