Izmijenjeno žvakanje negativno utječe na morfo-funkcionalne karakteristike hipokampusa: Sistematski pregled studija na životinjama u tri različita eksperimentalna stanja koja uključuju žvačnu funkciju.
PloS one
Sažetak istraživanja
Nedavni rezultati su utvrdili da žvačna funkcija igra ulogu ne samo u ravnoteži stomatognatnog sistema i centralnoj motoričkoj kontroli, već iu trofizmu hipokampusa i kognitivnoj aktivnosti. Ove implikacije su se pokazale u kliničkim studijama, kao i u istraživanjima na životinjama, pomoću histoloških, biohemijskih i bihevioralnih tehnika. Ovaj sistematski pregled opisuje efekte tri oblika eksperimentalno izmijenjenog žvakanja, naime hranjenja mekom ishranom, ekstrakcije molara i podizanja zagriza, na trofizam i funkciju hipokampusa kod životinjskih modela. Sistematskom pretragom PubMed-a, Embase-a, Web of Science, Scopusa, OpenGray-a i GrayMattersa, identifikovano je 645 članaka, 33 članka u punom tekstu procijenjena su za podobnost, a 28 članaka je uključeno u proces recenzije. Sveobuhvatnost izvještavanja procijenjena je pomoću ARRIVE smjernica, a rizik od pristrasnosti pomoću alata SYRCLE RoB. Pregledana literatura se slaže da je poremećena žvakanje značajno povezana sa smanjenim brojem hipokampalnih piramidalnih neurona u Cornu Ammonis (CA)1 i CA3, smanjenjem neurotrofnog faktora koji potiče od mozga (BDNF), smanjenom sinaptičkom aktivnošću, smanjenom neurogenezom u zupčastom girusu (DG), smanjenom proliferacijom glijalnog testa i smanjenom proliferacijom pamćenja u ponašanju. prostorna orijentacija. Štaviše, iako je poznato da je stanje podignutog zagriza, koje karakterizira okluzalna nestabilnost, izvor stresa, hranjenje mekom dijetom i ekstrakcija molara nisu bili dosljedno povezani s odgovorom na stres. Potrebno je više istraživanja da bi se razjasnila ova tema. Nova uloga žvakanja u očuvanju trofizma hipokampusa, neurogeneze i sinaptičke aktivnosti je vrijedna interesa i može doprinijeti proučavanju neurodegenerativnih bolesti na nove i potencijalno relevantne načine.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
Altered mastication adversely impacts morpho-functional features of the hippocampus: A systematic review on animal studies in three different experimental conditions involving the masticatory function.
Recent results have established that masticatory function plays a role not only in the balance of the stomatognathic system and in the central motor control, but also in the trophism of the hippocampus and in the cognitive activity. These implications have been shown in clinical studies and in animal researches as well, by means of histological, biochemical and behavioural techniques. This systematic review describes the effects of three forms of experimentally altered mastication, namely soft-diet feeding, molar extraction and bite-raising, on the trophism and function of the hippocampus in animal models. Through a systematic search of PubMed, Embase, Web of Science, Scopus, OpenGray and GrayMatters, 645 articles were identified, 33 full text articles were assessed for eligibility and 28 articles were included in the review process. The comprehensiveness of reporting was evaluated with the ARRIVE guidelines and the risk of bias with the SYRCLE RoB tool. The literature reviewed agrees that a disturbed mastication is significantly associated with a reduced number of hippocampal pyramidal neurons in Cornu Ammonis (CA)1 and CA3, downregulation of Brain Derived Neurotrophic Factor (BDNF), reduced synaptic activity, reduced neurogenesis in the Dentate Gyrus (DG), glial proliferation, and reduced performances in behavioural tests, indicating memory impairment and reduced spatial orientation. Moreover, while the bite-raised condition, characterized by occlusal instability, is known to be a source of stress, soft-diet feeding and molar extractions were not consistently associated with a stress response. More research is needed to clarify this topic. The emerging role of chewing in the preservation of hippocampal trophism, neurogenesis and synaptic activity is worthy of interest and may contribute to the study of neurodegenerative diseases in new and potentially relevant ways.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.1371/journal.pone.0237872
- PMID
- 32817680
- PMCID
- PMC7446800
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom