Seksualni prijenos Zika virusa i drugih flavivirusa: Živi sistematski pregled.
PLoS medicine
Sažetak istraživanja
Pozadina Zdravstvene vlasti u Sjedinjenim Državama i Evropi prijavile su sve veći broj epizoda seksualnog prijenosa Zika virusa (ZIKV) povezanih s putovanjem nakon izbijanja ZIKV-a 2015-2017. Ovaj, kao i drugi naučni dokazi, sugeriraju da je ZIKV spolno prenosiv pored toga što se primarno prenosi komarcima.
Cilj ovog sistematskog pregleda i sinteze dokaza bio je da se razjasni epidemiologija spolno prenosivog ZIKV-a.
Metode i nalazi Izvršili smo živi (tj. stalno ažurirani) sistematski pregled dokaza objavljenih do 15. aprila 2018. o seksualnom prenošenju ZIKV-a i drugih flavivirusa koji se prenose artropošcima kod ljudi i drugih životinja. Definisali smo 7 ključnih elemenata seksualnog prijenosa ZIKV-a za koje smo izvukli podatke: (1) rektalna i vaginalna osjetljivost na infekciju, (2) period inkubacije nakon seksualnog prijenosa, (3) serijski interval između pojave simptoma kod primarno i sekundarno zaraženih osoba, (4) trajanje infektivnosti, (5) broj reproduktivnog akta, (6) stopa prijenosa, (6) seks. Identifikovali smo 1.227 jedinstvenih publikacija i uključili 128, od kojih je 77 predstavilo podatke o ljudima i 51 predstavilo podatke o životinjama. Laboratorijski eksperimenti potvrđuju da su rektalne i vaginalne sluznice osjetljive na infekciju ZIKV-om i da testis služi kao rezervoar za virus na životinjskim modelima. Seksualni prijenos zabilježen je kod 36 ljudskih parova: 34/36 od njih uključivalo je seksualni prijenos s muškarca na ženu. Medijan serijskog intervala pojave simptoma kod 15 parova bio je 12 dana (interkvartilni raspon: 10-14,5); maksimum je bio 44 dana. Pronašli smo dokaze iz 2 prospektivne kohorte da je ZIKV RNA prisutna u ljudskom sjemenu sa srednjim trajanjem od 34 dana (95% CI: 28-41 dan) i 35 dana (nije dat CI) (niska sigurnost dokaza, prema GRADE). Zbirni podaci o detekciji ZIKV RNK iz 37 slučajeva i serija slučajeva ukazuju na srednje trajanje detekcije ZIKV od 40 dana (95% CI: 30-49 dana) i maksimalno trajanje od 370 dana u spermi. U ljudskoj vaginalnoj tečnosti, srednje trajanje je bilo 14 dana (95% CI: 7-20 dana), a maksimalno trajanje je bilo 37 dana (vrlo mala sigurnost). Infektivni virus u ljudskom sjemenu otkriven je u srednjem trajanju od 12 dana (95% CI: 1-21 dan) i maksimalno 69 dana. Studije modeliranja pokazuju da je broj reprodukcije ispod 1 (vrlo niska sigurnost). Nedostajali su dokazi za procjenu perioda inkubacije ili stope prijenosa. Dokazi o seksualnom prijenosu drugih flavivirusa bili su rijetki. Sigurnost dokaza je ograničena zbog nekontrolisane rezidualne pristranosti.
Zaključci Živi sistematski pregled i okvir seksualnog prijenosa omogućio nam je da procijenimo dokaze o riziku od seksualnog prenošenja ZIKV-a. ZIKV se češće prenosi sa muškarca na ženu nego sa žene na muškarce. Za druge flaviviruse još uvijek nema dokaza o seksualnoj prenosivosti. Uzimajući u obzir sve dostupne podatke o trajanju detekcije ZIKV-a u kulturi i iz serijskog intervala, naši nalazi sugeriraju da je infektivni period za seksualni prijenos ZIKV-a kraći od procjena iz najranijih studija nakon izbijanja, koje su se temeljile samo na PCR-u reverzne transkripcije.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
Sexual transmission of Zika virus and other flaviviruses: A living systematic review.
Background Health authorities in the United States and Europe reported an increasing number of travel-associated episodes of sexual transmission of Zika virus (ZIKV) following the 2015-2017 ZIKV outbreak. This, and other scientific evidence, suggests that ZIKV is sexually transmissible in addition to having its primary mosquito-borne route. The objective of this systematic review and evidence synthesis was to clarify the epidemiology of sexually transmitted ZIKV.
Methods and findings We performed a living (i.e., continually updated) systematic review of evidence published up to 15 April 2018 about sexual transmission of ZIKV and other arthropod-borne flaviviruses in humans and other animals. We defined 7 key elements of ZIKV sexual transmission for which we extracted data: (1) rectal and vaginal susceptibility to infection, (2) incubation period following sexual transmission, (3) serial interval between the onset of symptoms in a primary and secondary infected individuals, (4) duration of infectiousness, (5) reproduction number, (6) probability of transmission per sex act, and (7) transmission rate. We identified 1,227 unique publications and included 128, of which 77 presented data on humans and 51 presented data on animals. Laboratory experiments confirm that rectal and vaginal mucosae are susceptible to infection with ZIKV and that the testis serves as a reservoir for the virus in animal models. Sexual transmission was reported in 36 human couples: 34/36 of these involved male-to-female sexual transmission. The median serial symptom onset interval in 15 couples was 12 days (interquartile range: 10-14.5); the maximum was 44 days. We found evidence from 2 prospective cohorts that ZIKV RNA is present in human semen with a median duration of 34 days (95% CI: 28-41 days) and 35 days (no CI given) (low certainty of evidence, according to GRADE). Aggregated data about detection of ZIKV RNA from 37 case reports and case series indicate a median duration of detection of ZIKV of 40 days (95% CI: 30-49 days) and maximum duration of 370 days in semen. In human vaginal fluid, median duration was 14 days (95% CI: 7-20 days) and maximum duration was 37 days (very low certainty). Infectious virus in human semen was detected for a median duration of 12 days (95% CI: 1-21 days) and maximum of 69 days. Modelling studies indicate that the reproduction number is below 1 (very low certainty). Evidence was lacking to estimate the incubation period or the transmission rate. Evidence on sexual transmission of other flaviviruses was scarce. The certainty of the evidence is limited because of uncontrolled residual bias.
Conclusions The living systematic review and sexual transmission framework allowed us to assess evidence about the risk of sexual transmission of ZIKV. ZIKV is more likely transmitted from men to women than from women to men. For other flaviviruses, evidence of sexual transmissibility is still absent. Taking into account all available data about the duration of detection of ZIKV in culture and from the serial interval, our findings suggest that the infectious period for sexual transmission of ZIKV is shorter than estimates from the earliest post-outbreak studies, which were based on reverse transcription PCR alone.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.1371/journal.pmed.1002611
- PMID
- 30040845
- PMCID
- PMC6057622
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom