Izazivanje tečnosti kod kritično bolesnih pacijenata koji primaju hemodinamski nadzor: sistematski pregled i poređenje dvije decenije.
Critical care (London, England)
Sažetak istraživanja
Uvod Izazovi tečnosti su široko prihvaćeni kod kritično bolesnih pacijenata kako bi se preokrenula hemodinamska nestabilnost. Pregledali smo literaturu kako bismo procijenili karakteristike izazova tečnosti kod pacijenata na jedinici intenzivne njege (ICU) koji primaju hemodinamski nadzor i razmotrili dvije decenije: 2000-2010 i 2011-2021.
Metode Procijenili smo istraživačke studije i prikupili podatke u vezi sa postavkom studije, populacijom pacijenata, karakteristikama izazova tečnosti i praćenjem. Korištene su tražilice MEDLINE, Embase i Cochrane. Izazivanje tečnosti je definisano kao infuzija određene količine tečnosti (izražene kao zapremina u mL ili ml/kg) u fiksnom vremenu (izraženo u minutama), čiji je ishod definisan kao promena unapred definisanih hemodinamskih varijabli iznad unapred određenog praga.
Rezultati Uključili smo 124 studije, 32 (25,8%) objavljene u 2000-2010 i 92 (74,2%) u 2011-2021, koje su ukupno uključile 6086 pacijenata, koji su imali sepsu/septički šok u 50,6% slučajeva. Tečnost se obično sastojala od 500 mL (76,6%) kristaloida (56,6%) infundiranih brzinom od 25 mL/min. Reakcija na tečnost se obično definiše povećanjem minutnog volumena/indeksa (CO/CI) ≥ 15% (70,9%). Vrijeme infuzije je bilo brže (15 min naspram 30 min), a kristaloidi su bili češći u periodu 2011-2021 u odnosu na period 2000-2010.
Zaključci U literaturi, tečni izazovi se obično izvode infuzijom 500 mL kristaloidnog bolusa za manje od 20 minuta. Pozitivan odgovor na izazivanje tečnosti, prijavljen kod 52% pacijenata na intenzivnoj nezi, generalno je definisan povećanjem CO/CI za ≥ 15%. U odnosu na deceniju 2000-2010, u 2011-2021 vrijeme infuzije tečnog izazova bilo je kraće, a kristaloidi su se češće koristili.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
Fluid challenge in critically ill patients receiving haemodynamic monitoring: a systematic review and comparison of two decades.
Introduction Fluid challenges are widely adopted in critically ill patients to reverse haemodynamic instability. We reviewed the literature to appraise fluid challenge characteristics in intensive care unit (ICU) patients receiving haemodynamic monitoring and considered two decades: 2000-2010 and 2011-2021.
Methods We assessed research studies and collected data regarding study setting, patient population, fluid challenge characteristics, and monitoring. MEDLINE, Embase, and Cochrane search engines were used. A fluid challenge was defined as an infusion of a definite quantity of fluid (expressed as a volume in mL or ml/kg) in a fixed time (expressed in minutes), whose outcome was defined as a change in predefined haemodynamic variables above a predetermined threshold.
Results We included 124 studies, 32 (25.8%) published in 2000-2010 and 92 (74.2%) in 2011-2021, overall enrolling 6,086 patients, who presented sepsis/septic shock in 50.6% of cases. The fluid challenge usually consisted of 500 mL (76.6%) of crystalloids (56.6%) infused with a rate of 25 mL/min. Fluid responsiveness was usually defined by a cardiac output/index (CO/CI) increase ≥ 15% (70.9%). The infusion time was quicker (15 min vs 30 min), and crystalloids were more frequent in the 2011-2021 compared to the 2000-2010 period.
Conclusions In the literature, fluid challenges are usually performed by infusing 500 mL of crystalloids bolus in less than 20 min. A positive fluid challenge response, reported in 52% of ICU patients, is generally defined by a CO/CI increase ≥ 15%. Compared to the 2000-2010 decade, in 2011-2021 the infusion time of the fluid challenge was shorter, and crystalloids were more frequently used.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.1186/s13054-022-04056-3
- PMID
- 35729632
- PMCID
- PMC9210670
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom