Smjernice za liječenje dizenterije (šigeloze): sistematski pregled dokaza.
Paediatrics and international child health
Sažetak istraživanja
Pozadina Šigela je i dalje primarni uzrok dijareje kod pedijatrijskih pacijenata širom svijeta i uzrokuje do 40.000 smrtnih slučajeva godišnje. Trenutne smjernice za liječenje šigeloze temelje se na podacima starim više od jedne decenije. U eri sve veće rezistencije na antimikrobne lijekove, neophodan je ažuriran pregled odgovarajuće empirijske terapije za šigelozu kod djece, uzimajući u obzir obrasce osjetljivosti, troškove i rizik od neželjenih događaja.
Metode Sistematski pregled trenutne objavljene literature o liječenju dizenterije šigela poduzet je u skladu sa Preferred Reporting Items for Systematic Reviews and Meta-Analyses (PRISMA).
Rezultati Inicijalna pretraga je dala 131 rezultat, od kojih je devet studija ispunilo kriterijume za uključivanje. Kvalitet studija je ocijenjen prema smjernicama za ocjenjivanje, razvoj i evaluaciju preporuka (GRADE). Razmotrene su i međunarodne smjernice. Nedostaje tekućih istraživanja u vezi s kliničkim liječenjem šigeloze kod pedijatrijskih i odraslih pacijenata, unatoč rastućoj antimikrobnoj rezistenciji širom svijeta. Konkretno, nedostaju studije koje procjenjuju neosjetljivost sojeva stečenih u zajednici, pri čemu se gotovo sva objavljena istraživanja odnose na mikrobiološke podatke iz bolničkih okruženja. Diskusija Trenutne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije podržavaju upotrebu fluorokinolona (prva linija), β-laktama (druga linija) i cefalosporina (druga linija) što je u skladu s trenutno dostupnim dokazima i drugim međunarodnim smjernicama, i ne postoje čvrsti dokazi za promjenu ovih smjernica. Azitromicin je prikladan kao terapija druge linije u regijama gdje je poznato da je stopa neosjetljivosti na ciprofloksacin visoka, a istraživanja sugeriraju da je, sa srčane tačke gledišta, azitromicin sigurniji od drugih makrolidnih antibiotika. Cefiksim je takođe razumna alternativa, iako se njegova upotreba mora odmeriti u odnosu na rizik od širenja organizama koji proizvode β-laktamazu proširenog spektra.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
Guidelines for the treatment of dysentery (shigellosis): a systematic review of the evidence.
Background Shigella remains the primary cause of diarrhoea in paediatric patients worldwide and accounts for up to 40,000 deaths per year. Current guidelines for the treatment of shigellosis are based on data which are over a decade old. In an era of increasing antimicrobial resistance, an updated review of the appropriate empirical therapy for shigellosis in children is necessary, taking into account susceptibility patterns, cost and the risk of adverse events.
Methods A systematic review of the current published literature on the treatment of shigella dysentery was undertaken in accordance with the Preferred Reporting Items for Systematic Reviews and Meta-Analyses (PRISMA).
Results The initial search produced 131 results, of which nine studies met the inclusion criteria. The quality of the studies was assessed as per the Grading of Recommendations Assessment, Development and Evaluation (GRADE) guidelines. International guidelines were also reviewed. There is a lack of current research regarding the clinical treatment of shigellosis in paediatric and adult patients, despite rising antimicrobial resistance worldwide. In particular, there is a lack of studies assessing the non-susceptibility of community-acquired strains, with almost all published research pertaining to microbiological data from hospital-based settings. Discussion Current WHO guidelines support the use of fluoroquinolones (first-line), β-lactams (second-line) and cephalosporins (second-line) which accords with currently available evidence and other international guidelines, and there is no strong evidence for changing this guidance. Azithromycin is appropriate as a second-line therapy in regions where the rate of non-susceptibility of ciprofloxacin is known to be high, and research suggests that, from a cardiac point of view, azithromycin is safer than other macrolide antibiotics. Cefixime is also a reasonable alternative, although its use must be weighed against the risk of dissemination of extended-spectrum β-lactamase-producing organisms.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.1080/20469047.2017.1409454
- PMID
- 29790845
- PMCID
- PMC6021764
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom