VEP procjena vidne oštrine: sistematski pregled.
Documenta ophthalmologica. Advances in ophthalmology
Sažetak istraživanja
Svrha Vizuelni evocirani potencijali (VEP) se mogu koristiti za mjerenje vizuelne rezolucije preko granice prostorne frekvencije (SF) kao objektivne procjene vidne oštrine.
Cilj ovog sistematskog pregleda je da se uporede opisi VEP SF granice kod ljudi, zdravih i poremećenih, i da se proceni koliko tačno i precizno VEP SF granice odražavaju oštrinu vida.
Metode Metodologija protokola je pratila PRISMA izjavu. Više baza podataka je pretraženo korištenjem "VEP" i "acuity" i povezanih pojmova, plus ručno pretraživanje: naslovi, sažetci ili puni tekst su pregledani radi podobnosti. Izvučeni podaci su uključivali VEP SF granice, protokole stimulansa, tehnike snimanja i analize VEP-a i korespondenciju sa oštrinom ponašanja za zdrave odrasle osobe sa normalnim vidom, tipično za novorođenčad i djecu u razvoju, zdrave odrasle osobe s umjetno degradiranim vidom i pacijente s oftalmološkim ili neurološkim stanjima.
Rezultati Ukupno je uključeno 155 studija. Sažete su najčešće korištene tehnike stimulusa, snimanja i analize. Prosječne granice VEP SF kod zdravih odraslih osoba variraju od 15 do 40 cpd, zavise od stimulusa, tehnika snimanja i analize i često su, ali ne uvijek, lošije od oštrine ponašanja mjerene bilo psihofizički identičnim stimulusom ili kliničkim testom oštrine. Razlika između VEP SF granice i oštrine ponašanja je promjenjiva i jako ovisi o VEP stimulusu i izboru testa oštrine. VEP SF granice brzo sazrijevaju, od 1,5 do 9 cpd do kraja prvog mjeseca života do 12-20 cpd do 8-12 mjeseci, uz sporije poboljšanje na 20-40 cpd do 3-5 godina. VEP SF granice su mnogo bolje od pragova ponašanja kod najmlađih, tipično u razvoju dojenčadi. Ova razlika se smanjuje sa godinama i dostiže ekvivalent između 1 i 2 godine; od oko 3-5 godina, oštrina ponašanja je bolja od VEP SF granice, kao kod odraslih. Zdrave, umjetno zamagljene odrasle osobe imale su nešto bolju oštrinu ponašanja od VEP SF granica u širokom rasponu oštrine, dok su odrasle osobe s heterogenim oftalmološkim ili neurološkim patologijama koje uzrokuju smanjenu oštrinu pokazale mnogo širi i manje konzistentan odnos. Za refraktivnu grešku, zamućenost očnog medija ili patologiju koja prvenstveno utječe na retinu, VEP SF granice i oštrina ponašanja imali su prilično konzistentan odnos u širokom rasponu oštrine. Ovaj odnos je bio mnogo manje konzistentan ili blizak za prvenstveno makularna oboljenja, optički nerv ili neurološka stanja kao što je ambliopija. VEP SF granice su skoro uvijek bile normalne kod pacijenata sa neorganskim gubitkom vidne oštrine.
Zaključci Granica VEP SF ima veliku korist kao objektivni estimator oštrine, posebno kod preverbalne djece ili pacijenata bilo kojeg uzrasta s motoričkim oštećenjima ili oštećenjima učenja koja onemogućavaju pouzdano mjerenje oštrine ponašanja. Njegova dijagnostička moć uvelike ovisi o adekvatnim, starosno stratificiranim referentnim podacima, empirijskoj kalibraciji stratificiranoj po godinama s oštrinom ponašanja i interpretaciji u svjetlu drugih elektrofizioloških i kliničkih nalaza. Budući razvoj mogao bi obuhvatiti brže, objektivnije i robusnije tehnike kao što je prilagodljiva kontrola u realnom vremenu. Registracija Međunarodni prospektivni registar sistematskih recenzija PROSPERO (https://www.crd.york.ac.uk/PROSPERO/), registarski broj CRD42018085666.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
VEP estimation of visual acuity: a systematic review.
Purpose Visual evoked potentials (VEPs) can be used to measure visual resolution via a spatial frequency (SF) limit as an objective estimate of visual acuity. The aim of this systematic review is to collate descriptions of the VEP SF limit in humans, healthy and disordered, and to assess how accurately and precisely VEP SF limits reflect visual acuity.
Methods The protocol methodology followed the PRISMA statement. Multiple databases were searched using "VEP" and "acuity" and associated terms, plus hand search: titles, abstracts or full text were reviewed for eligibility. Data extracted included VEP SF limits, stimulus protocols, VEP recording and analysis techniques and correspondence with behavioural acuity for normally sighted healthy adults, typically developing infants and children, healthy adults with artificially degraded vision and patients with ophthalmic or neurological conditions.
Results A total of 155 studies are included. Commonly used stimulus, recording and analysis techniques are summarised. Average healthy adult VEP SF limits vary from 15 to 40 cpd, depend on stimulus, recording and analysis techniques and are often, but not always, poorer than behavioural acuity measured either psychophysically with an identical stimulus or with a clinical acuity test. The difference between VEP SF limit and behavioural acuity is variable and strongly dependent on the VEP stimulus and choice of acuity test. VEP SF limits mature rapidly, from 1.5 to 9 cpd by the end of the first month of life to 12-20 cpd by 8-12 months, with slower improvement to 20-40 cpd by 3-5 years. VEP SF limits are much better than behavioural thresholds in the youngest, typically developing infants. This difference lessens with age and reaches equivalence between 1 and 2 years; from around 3-5 years, behavioural acuity is better than the VEP SF limit, as for adults. Healthy, artificially blurred adults had slightly better behavioural acuity than VEP SF limits across a wide range of acuities, while adults with heterogeneous ophthalmic or neurological pathologies causing reduced acuity showed a much wider and less consistent relationship. For refractive error, ocular media opacity or pathology primarily affecting the retina, VEP SF limits and behavioural acuity had a fairly consistent relationship across a wide range of acuity. This relationship was much less consistent or close for primarily macular, optic nerve or neurological conditions such as amblyopia. VEP SF limits were almost always normal in patients with non-organic visual acuity loss.
Conclusions The VEP SF limit has great utility as an objective acuity estimator, especially in pre-verbal children or patients of any age with motor or learning impairments which prevent reliable measurement of behavioural acuity. Its diagnostic power depends heavily on adequate, age-stratified, reference data, age-stratified empirical calibration with behavioural acuity, and interpretation in the light of other electrophysiological and clinical findings. Future developments could encompass faster, more objective and robust techniques such as real-time, adaptive control. Registration International prospective register of systematic reviews PROSPERO ( https://www.crd.york.ac.uk/PROSPERO/ ), registration number CRD42018085666.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.1007/s10633-020-09770-3
- PMID
- 32488810
- PMCID
- PMC7907051
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom