DNK metilacija gena kandidata (ACE II, IFN-γ, AGTR 1, CKG, ADD1, SCNN1B i TLR2) u esencijalnoj hipertenziji: sistematski pregled i sinteza kvantitativnih dokaza.
International journal of environmental research and public health
Sažetak istraživanja
Fizička, hemijska i društvena sredina negativno utiču na molekularni proces i rezultiraju transdukcijom ćelijskog signala i naknadnom disregulacijom faktora transkripcije, što dovodi do poremećene ekspresije gena i abnormalne sinteze proteina. Stresna okruženja kao što su društvene nevolje, izolacija, trajne društvene prijetnje, fizička neaktivnost i visoko metilirana dijeta predisponiraju pojedince na promjene molekularnog nivoa kao što su aberantne epigenomske modulacije koje utiču na homeostazu i hemodinamiku. S obzirom da je kardiovaskularna bolest vodeći uzrok smrtnosti u SAD-u i da su crnci/Afroamerikanci nesrazmjerno pogođeni hipertenzijom (HTN) što značajno doprinosi ovim smrtnim slučajevima, odražavajući višak mortaliteta i nedostatak preživljavanja ove podpopulacije u odnosu na bijelce, razumijevanje molekularnih događaja, uključujući epigenomske modulacije, relevantno je i relevantno crno-bijele razlike u riziku mortaliteta.
Cilj nam je bio sintetizirati epigenomske nalaze u HTN-u i to (a) gen za enzim 2 (ACE II) koji konvertuje angiotenzin, (b) gen receptora 2 (TLR2), (c) gen za interferon γ (IFN-γ) i (d) protein za zatvaranje aktina, gen koji je sličan gelozinu, gen gelozinu sličan genu, CAUAD1 gen (dodavanje gena nalik Gelozinu-D1). (e) Tkivni inhibitor metaloproteinaze 3 (TIMP3), (f) lokusi specifičnog mezodermnog transkripta (MEST), (g) epitelna 1 alfa podjedinica 2 natrijumskog kanala (SCNN1B), (h) gen za glukokinazu (CKG) (i) receptor angiotenzina II, tip1 (AGTR1 etil), DmNADNA etil). Sistematski pregled i kvantitativna sinteza dokaza (QES) provedeni su korištenjem Google Scholar-a i PubMed-a sa relevantnim pojmovima za pretraživanje. Podaci su izvučeni iz studija o: (a) Epigenomskim modulacijama u HTN zasnovanim na ACE II (b) TLR2, (c) IFN-γ genu, (d) CAPG , ADD1, TIMP3 , MEST lokusima i mDNA. Metoda meta-analize slučajnog efekta korištena je za objedinjenu procjenu veličine zajedničkog efekta, dok su z statistika i I^2 korišteni za homogenost veličine zajedničkog efekta i između studija o heterogenosti, respektivno. Od 642 identificirane studije, pet je ispitivalo hipermetilaciju dok je sedam studija procjenjivalo hipometilaciju u vezi s HTN. Hipermetilacija ACE II, SCNN1B, CKG, IFN-γ gena i miR-510 promotora bila je povezana sa hipertenzijom, uobičajena veličina efekta (CES) = 6,0%, 95% CI, -0,002-11,26. Pored toga, hipometilacija TLR2, IFN-γ gena, ADD1, AGTR1 i GCK korelirala je sa hipertenzijom, CES = 2,3%, 95% CI, -2,51-7,07. Aberantna epigenomska modulacija ACE II, TLR2, IFN-γ, AGTR1 i GCK je u korelaciji sa esencijalnom HTN. Transformacija okruženja koje je rezultat ovih epigenomskih lezija će olakšati mapiranje rane intervencije u smanjenju HTN-a u populaciji SAD-a, posebno među socijalno ugroženim pojedincima, posebno rasnim/etničkim manjinama.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
DNA Methylation of Candidate Genes (ACE II, IFN-γ, AGTR 1, CKG, ADD1, SCNN1B and TLR2) in Essential Hypertension: A Systematic Review and Quantitative Evidence Synthesis.
Physical, chemical, and social environments adversely affect the molecular process and results in cell signal transduction and the subsequent transcription factor dysregulation, leading to impaired gene expression and abnormal protein synthesis. Stressful environments such as social adversity, isolation, sustained social threats, physical inactivity, and highly methylated diets predispose individuals to molecular level alterations such as aberrant epigenomic modulations that affect homeostasis and hemodynamics. With cardiovascular disease as the leading cause of mortality in the US and blacks/African Americans being disproportionately affected by hypertension (HTN) which contributes substantially to these deaths, reflecting the excess mortality and survival disadvantage of this sub-population relative to whites, understanding the molecular events, including epigenomic and socio-epigenomic modulations, is relevant to narrowing the black-white mortality risk differences. We aimed to synthesize epigenomic findings in HTN namely (a) angiotensin-converting enzyme 2 (ACE II) gene, (b) Toll-like receptor 2 (TLR2) gene, (c) interferon γ (IFN-γ) gene, and (d) Capping Actin Protein, Gelosin-Like ( CAPG ) gene , adducin 1(ADD1) gene, (e) Tissue inhibitor of metalloproteinase 3 ( TIMP3 ), (f) mesoderm specific transcript (MEST) loci, (g) sodium channel epithelial 1 alpha subunit 2 (SCNN1B), (h) glucokinase (CKG) gene (i) angiotensin II receptor, type1 (AGTR1), and DNA methylation (mDNA). A systematic review and quantitative evidence synthesis (QES) was conducted using Google Scholar and PubMed with relevant search terms. Data were extracted from studies on: (a) Epigenomic modulations in HTN based on ACE II (b) TLR2, (c) IFN-γ gene, (d) CAPG , ADD1, TIMP3 , MEST loci, and mDNA. The random-effect meta-analysis method was used for a pooled estimate of the common effect size, while z statistic and I^2 were used for the homogeneity of the common effect size and between studies on heterogeneity respectively. Of the 642 studies identified, five examined hypermethylation while seven studies assessed hypomethylation in association with HTN. The hypermethylation of ACE II, SCNN1B, CKG, IFN-γ gene, and miR-510 promoter were associated with hypertension, the common effect size (CES) = 6.0%, 95% CI, -0.002-11.26. In addition, the hypomethylation of TLR2, IFN-γ gene, ADD1, AGTR1, and GCK correlated with hypertension, the CES = 2.3%, 95% CI, -2.51-7.07. The aberrant epigenomic modulation of ACE II, TLR2, IFN-γ, AGTR1, and GCK correlated with essential HTN. Transforming the environments resulting from these epigenomic lesions will facilitate early intervention mapping in reducing HTN in the US population, especially among socially disadvantaged individuals, particularly racial/ethnic minorities.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.3390/ijerph16234829
- PMID
- 31805646
- PMCID
- PMC6926644
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom