Trenutno stanje tehnologija digitalnih biomarkera za stvarno, kućno praćenje kognitivnih funkcija za blago kognitivno oštećenje do blage Alchajmerove bolesti i implikacije za kliničku njegu: sistematski pregled.
Journal of medical Internet research
Sažetak istraživanja
Pozadina Među oblastima koje su izazvale napredak u liječenju demencije bila je procjena promjene simptoma tokom vremena. Digitalni biomarkeri se definiraju kao objektivni, kvantificirani, fiziološki podaci i podaci o ponašanju koji se prikupljaju i mjere pomoću digitalnih uređaja, kao što su ugrađeni senzori okoline ili nosivi uređaji. Digitalni biomarkeri pružaju alternativni pristup procjeni, jer omogućavaju objektivno, ekološki valjano i dugoročno praćenje uz kontinuiranu procjenu. Unatoč obećanju mnoštva senzora i uređaja koji se mogu primijeniti, ne postoje dogovoreni standardi za digitalne biomarkere, niti postoje sveobuhvatni rezultati zasnovani na dokazima za koje bi se digitalni biomarkeri mogli pokazati najefikasnijim.
Cilj U ovom pregledu nastojimo da odgovorimo na sljedeća pitanja: (1) Koji su dokazi o stvarnoj, kućnoj upotrebi tehnologija za rano otkrivanje i praćenje blagog kognitivnog oštećenja (MCI) ili demencije? I (2) Kakvu transformaciju kliničari mogu očekivati u svojim svakodnevnim praksama?
Metode Sistematska pretraga je sprovedena u bazama podataka PubMed, Cochrane i Scopus za radove objavljene od početka do jula 2018. Tražili smo studije koje ispituju implementaciju tehnologija digitalnih biomarkera za blago kognitivno oštećenje ili blago praćenje i otkrivanje Alchajmerove bolesti u nekliničkim, kućnim uslovima. Ispitane su sve studije koje su uključivale sljedeće: starije odrasle osobe koje žive u zajednici (u dobi od 65 godina ili više); kognitivno zdravi učesnici ili oni koji imaju kognitivni pad, od subjektivnih kognitivnih tegoba do rane Alchajmerove bolesti; fokus na evaluaciju kod kuće za neinterventno praćenje; i daljinska dijagnostika kognitivnog pogoršanja.
Rezultati Preuzet je početni uzorak od 4811 radova na engleskom jeziku. Nakon skrininga i pregleda, 26 studija je bilo prihvatljivo za uključivanje u pregled. Ove studije su se kretale od 12 do 279 učesnika i trajale su od 3 dana do 3,6 godina. Najčešći razlozi za isključenje bili su sljedeći: neprikladno okruženje (npr. bolničko okruženje), intervencija (npr. lijekovi i rehabilitacija) ili populacija (npr. psihijatrija i Parkinsonova bolest). Saželi smo ove studije u četiri grupe, uzimajući u obzir preklapanje i na osnovu predloženih tehnoloških rješenja, kako bismo izvukli relevantne podatke: (1) podatke iz namjenskih ugrađenih ili pasivnih senzora, (2) podatke iz namjenskih nosivih senzora, (3) podatke iz namjenskih ili namjenskih tehnoloških rješenja (npr. igre ili ankete) i (4) podatke koji su izvedeni iz nededicirane upotrebe računara (npr. pokreti).
Zaključci Nekoliko publikacija se bavilo procjenama iz stvarnog života kod kuće. Većina tehnologija bila je daleko od svakodnevnih životnih iskustava i nije bila dovoljno zrela za upotrebu u neoptimalnim ili nekontrolisanim uslovima. Dostupni dokazi iz ugrađenih pasivnih senzora predstavljaju najrazmjernije područje istraživanja, sugerirajući da bi neka od ovih rješenja mogla biti predložena većoj populaciji u narednoj deceniji. Kliničke i istraživačke zajednice imale bi koristi od povećanja pažnje na ove tehnologije u budućnosti.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
Current State of Digital Biomarker Technologies for Real-Life, Home-Based Monitoring of Cognitive Function for Mild Cognitive Impairment to Mild Alzheimer Disease and Implications for Clinical Care: Systematic Review.
Background Among areas that have challenged the progress of dementia care has been the assessment of change in symptoms over time. Digital biomarkers are defined as objective, quantifiable, physiological, and behavioral data that are collected and measured by means of digital devices, such as embedded environmental sensors or wearables. Digital biomarkers provide an alternative assessment approach, as they allow objective, ecologically valid, and long-term follow-up with continuous assessment. Despite the promise of a multitude of sensors and devices that can be applied, there are no agreed-upon standards for digital biomarkers, nor are there comprehensive evidence-based results for which digital biomarkers may be demonstrated to be most effective.
Objective In this review, we seek to answer the following questions: (1) What is the evidence for real-life, home-based use of technologies for early detection and follow-up of mild cognitive impairment (MCI) or dementia? And (2) What transformation might clinicians expect in their everyday practices?
Methods A systematic search was conducted in PubMed, Cochrane, and Scopus databases for papers published from inception to July 2018. We searched for studies examining the implementation of digital biomarker technologies for mild cognitive impairment or mild Alzheimer disease follow-up and detection in nonclinic, home-based settings. All studies that included the following were examined: community-dwelling older adults (aged 65 years or older); cognitively healthy participants or those presenting with cognitive decline, from subjective cognitive complaints to early Alzheimer disease; a focus on home-based evaluation for noninterventional follow-up; and remote diagnosis of cognitive deterioration.
Results An initial sample of 4811 English-language papers were retrieved. After screening and review, 26 studies were eligible for inclusion in the review. These studies ranged from 12 to 279 participants and lasted between 3 days to 3.6 years. Most common reasons for exclusion were as follows: inappropriate setting (eg, hospital setting), intervention (eg, drugs and rehabilitation), or population (eg, psychiatry and Parkinson disease). We summarized these studies into four groups, accounting for overlap and based on the proposed technological solutions, to extract relevant data: (1) data from dedicated embedded or passive sensors, (2) data from dedicated wearable sensors, (3) data from dedicated or purposive technological solutions (eg, games or surveys), and (4) data derived from use of nondedicated technological solutions (eg, computer mouse movements).
Conclusions Few publications dealt with home-based, real-life evaluations. Most technologies were far removed from everyday life experiences and were not mature enough for use under nonoptimal or uncontrolled conditions. Evidence available from embedded passive sensors represents the most relatively mature research area, suggesting that some of these solutions could be proposed to larger populations in the coming decade. The clinical and research communities would benefit from increasing attention to these technologies going forward.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.2196/12785
- PMID
- 31471958
- PMCID
- PMC6743264
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom